kahAnajainashAstramALA ]
मिथ्यात्वाविरतिप्रमादकषाययोगलक्षणहेतुवशादुपार्जितेन कर्मणा सहात्मनः संश्लेषो बन्धः बन्धहेत्वभावनिर्जराभ्यां कृत्स्नकर्मविप्रमोक्षलक्षणो मोक्षस्तावप्यशेषतः द्रव्यानुयोगदीप आतनुते । कथं ? श्रुतविद्यालोकं श्रुतविद्या भावश्रुतं सैवालोकः प्रकाशो यत्र१ कर्मणि तद्यथा भवत्येवं जीवादीनि स प्रकाशयतीति ।।४६।। upArjit karelAn karma sAthe AtmAno sanshleSh (gADh sambandh) te bandh, bandh hetuno abhAv (Asravano abhAv arthAt samvar) ane nirjarAthI (samvar ane nirjarA e bannethI) samasta karmano chhUTakAro thavo te mokSha chhe. te bannene bandh ane mokShane paN dravyAnuyogarUpI dIpak sampUrNapaNe pragaT kare chhe. kevI rIte? ‘श्रुतविद्यालोकं’ shrutagnAn eTale bhAvashrutagnAn – teno prakAsh je rIte thAy te rIte, te (dravyAnuyog dIpak) jIvAdine prakAshe chhe.
bhAvArtha : — dravyAnuyogarUpI dIpak, jIv – ajIv sutattvone, puNya – pApane ane bandh – mokSha tattvone, je rIte bhAvashrutagnAnano prakAsh thAy te rIte, pragaT kare chhe – vistAre chhe. A anuyog paN samyaggnAnano viShay chhe, arthAt je gnAn jIv – ajav sutattvone, puNya – pAp tattvone ane bandh – mokSha tattvone prakAshit kare chhe – jANe chhe te dravyAnuyog bhAvashrutagnAn chhe.
‘‘dravyAnuyogamAn dravyonA ane tattvonA nirUpaN vaDe jIvone dharmamAn lagAvIe chhIe. je jIv, jIv – ajIvAdi dravyone vA tattvone oLakhato nathI tathA sva – parane jANato nathI, tene hetu – draShTAnta – yukti ane pramAN – nayAdi vaDe tenun svarUp e pramANe ahIn batAvyun chhe; ke jethI tene tenI pratIti thaI jAy ane tenA abhyAsathI anAdi agnAnatA dUr thaI anya matanAn kalpit tattvAdik jUThAn bhAse tyAre jainamatanI pratIti paN thAy tathA jo tenA bhAvano abhyAs rAkhe to tene turat ja tattvagnAnanI prApti thaI jAy.
‘‘vaLI jene tattvagnAnanI prApti thaI hoy – tattvagnAn thayun hoy te jIv A dravyAnuyogano abhyAs kare to tene potAnA shraddhAn anusAr e badhAn kathan pratibhAse chhe. jem koIe, koI vidyA shIkhI lIdhI hoy paN jo te teno abhyAs rAkhyA kare, to te yAd rahe, na rAkhe to bhUlI jAy, tem Ane tattvagnAn to thayun chhe, parantu jo te १. तेन कर्मणि ग ।