पुत्रादीनपरान् मृगानतिरुषा निघ्नन्ति सेर्ष्यं किल
नो पश्यन्ति समीपमागतमपि क्रुद्धं यमं लुब्धकम्
mr̥ugono ghāt kare chhe. teo te yamarūpī shikārīe ghaṇī āpattio rūpī dhanuṣhyane
susajja karīne tenī upar sanhār karanār bāṇ rākhī mūkyun chhe tathā je potānī samīpe
āvī gayo chhe evā te krodhe bharāyelā yamarūpī shikārīne paṇ dekhatā nathī.
taraph jotā nathī ke je temano vadh karavā māṭe dhanuṣhya-bāṇathī susajja thaīne samīpamān āvī
pahochyo chhe. barābar evī ja rīte rājāo chañchaḷ rājyalakṣhmīnā nimitte kruddha banīne
bījāonī to shun vāt paṇ putrādino paṇ ghāt kare chhe, parantu teo te yamarāj (mr̥utyu)
ne jotā nathī ke je anek āpattiomān nākhīne temane grahaṇ karavā māṭe samīpamān āvī
gayo chhe. tātparya e chhe ke je dhan
ya nashvar samajīne kalyāṇanā mārgamān lāgī javun joīe. 44.
नो गन्धोऽपि गुणस्य तस्य बहवो दोषाः पुनर्निश्चितम्
पापं रुक् च मृतिश्च दुर्गतिरथ स्याद्दीर्घसंसारिता
chhe; e nakkī chhe. ā shokathī tenun duḥkh adhik vadhe chhe; dharma, artha, kām ane