यदि परद्रव्यमजीवमहं परिगृह्णीयां तदावश्यमेवाजीवो ममासौ स्वः स्यात्, अहमप्य- वश्यमेवाजीवस्यामुष्य स्वामी स्याम् । अजीवस्य तु यः स्वामी, स किलाजीव एव । एवमवशेनापि ममाजीवत्वमापद्येत । मम तु एको ज्ञायक एव भावः यः स्वः, अस्यैवाहं स्वामी; ततो मा भून्ममाजीवत्वं, ज्ञातैवाहं भविष्यामि, न परद्रव्यं परिगृह्णामि ।
gAthArtha — [ यदि ] jo [ परिग्रहः ] paradravya-parigrah [ मम ] mAro hoy [ ततः ] to [ अहम् ] hun [ अजीवतां तु ] ajIvapaNAne [ गच्छेयम् ] pAmun. [ यस्मात् ] kAraN ke [ अहं ] hun to [ ज्ञाता एव ] gnAtA ja chhun [ तस्मात् ] tethI [ परिग्रहः ] (paradravyarUp) parigrah [ मम न ] mAro nathI.
TIkA — jo ajIv paradravyane hun parigrahun to avashyamev te ajIv mArun ‘sva’ thAy, hun paN avashyamev te ajIvano svAmI thAun; ane ajIvano je svAmI te kharekhar ajIv ja hoy. e rIte avashe (lAchArIthI) paN mane ajIvapaNun AvI paDe. mArun to ek gnAyak bhAv ja je ‘sva’ chhe, teno ja hun svAmI chhun; mATe mane ajIvapaNun na ho, hun to gnAtA ja rahIsh, paradravyane nahi parigrahun.
bhAvArtha — nishchayanayathI e siddhAnt chhe ke jIvano bhAv jIv ja chhe, tenI sAthe jIvane sva-svAmI sambandh chhe; ane ajIvano bhAv ajIv ja chhe, tenI sAthe ajIvane sva- svAmI sambandh chhe. jo jIvane ajIvano parigrah mAnavAmAn Ave to jIv ajIvapaNAne pAme; mATe jIvane ajIvano parigrah paramArthe mAnavo te mithyAbuddhi chhe. gnAnIne evI mithyAbuddhi hoy nahi. gnAnI to em mAne chhe ke paradravya mAro parigrah nathI, hun to gnAtA chhun.
‘vaLI A (nIche pramANe) mAro nishchay chhe’ em have kahe chhe —
328