यदि परद्रव्यमजीवमहं परिगृह्णीयां तदावश्यमेवाजीवो ममासौ स्वः स्यात्, अहमप्य- वश्यमेवाजीवस्यामुष्य स्वामी स्याम् । अजीवस्य तु यः स्वामी, स किलाजीव एव । एवमवशेनापि ममाजीवत्वमापद्येत । मम तु एको ज्ञायक एव भावः यः स्वः, अस्यैवाहं स्वामी; ततो मा भून्ममाजीवत्वं, ज्ञातैवाहं भविष्यामि, न परद्रव्यं परिगृह्णामि ।
gāthārthaḥ — [ यदि ] jo [ परिग्रहः ] paradravya-parigrah [ मम ] māro hoy [ ततः ] to [ अहम् ] hun [ अजीवतां तु ] ajīvapaṇāne [ गच्छेयम् ] pāmun. [ यस्मात् ] kāraṇ ke [ अहं ] hun to [ ज्ञाता एव ] gnātā ja chhun [ तस्मात् ] tethī [ परिग्रहः ] (paradravyarūp) parigrah [ मम न ] māro nathī.
ṭīkāḥ — jo ajīv paradravyane hun parigrahun to avashyamev te ajīv mārun ‘sva’ thāy, hun paṇ avashyamev te ajīvano svāmī thāun; ane ajīvano je svāmī te kharekhar ajīv ja hoy. e rīte avashe (lāchārīthī) paṇ mane ajīvapaṇun āvī paḍe. mārun to ek gnāyak bhāv ja je ‘sva’ chhe, teno ja hun svāmī chhun; māṭe mane ajīvapaṇun na ho, hun to gnātā ja rahīsh, paradravyane nahi parigrahun.
bhāvārthaḥ — nishchayanayathī e siddhānt chhe ke jīvano bhāv jīv ja chhe, tenī sāthe jīvane sva-svāmī sambandh chhe; ane ajīvano bhāv ajīv ja chhe, tenī sāthe ajīvane sva- svāmī sambandh chhe. jo jīvane ajīvano parigrah mānavāmān āve to jīv ajīvapaṇāne pāme; māṭe jīvane ajīvano parigrah paramārthe mānavo te mithyābuddhi chhe. gnānīne evī mithyābuddhi hoy nahi. gnānī to em māne chhe ke paradravya māro parigrah nathī, hun to gnātā chhun.
‘vaḷī ā (nīche pramāṇe) māro nishchay chhe’ em have kahe chheḥ —
328