भत्तीए पुज्जमाणो विंतरदेवो वि देदि जदि लच्छी ।
तो किं धम्मं कीरदि एवं चिंतेइ सद्दिट्ठी ।।३२०।।
भक्त्या पूज्यमानः व्यन्तरदेवः अपि ददाति यदि लक्ष्मीम् ।
तत् किं धर्मः क्रियते एवं चिन्तयति सद्दृष्टिः ।।३२०।।
arthaḥ — vyantaradevane ja bhaktipūrvak pūjatān jo te lakṣhmī āpe
chhe to dharma karavānun prayojan shun? em samyagdraṣhṭi vichāre chhe.
bhāvārthaḥ — prayojan to lakṣhmīnun chhe. vyantaradevane ja pūjatān te
lakṣhmī āpe chhe to dharma shā māṭe sevavo? vaḷī mokṣhamārganā prakaraṇamān
sansāranī lakṣhmīno adhikār paṇ nathī ane samyagdraṣhṭi to mokṣhamārgī
chhe – sansāranī lakṣhmīne hey (chhoḍavā yogya) jāṇe chhe, tenī vāñchchhā ja
karato nathī. jo puṇyodayathī maḷe to bhale maḷo, na maḷe to na maḷo!
te to mātra mokṣha sādhavānī ja bhāvanā bhāve chhe. tethī te sansārīdevādine
shā māṭe pūje – vande? kadī paṇ temane vande – pūje nahi.
have samyagdraṣhṭino vichār kahe chheḥ —
जं जस्स जम्मि देसे जेण विहाणेण जम्मि कालम्मि ।
णादं जिणेण णियदं जम्मं वा अहव मरणं वा ।।३२१।।
तं तस्स तम्मि देसे तेण विहाणेण तम्मि कालम्मि ।
को सक्कदि वारेदुं इंदो वा तह जिणिंदो वा ।।३२२।।
यत् यस्य यस्मिन् देशे येन विधानेन यस्मिन् काले ।
ज्ञातं जिनेन नियतं जन्म वा अथवा मरणं वा ।।३२१।।
तत् तस्य तस्मिन् देशे तेन विधानेन तस्मिन् काले ।
कः शक्नोति वारयितुं इन्द्रः वा तथा जिनेन्द्रः वा ।।३२२।।
arthaḥ — je jīvane je deshamān, je kāḷamān, je vidhānathī je janma
– maraṇ upalakṣhaṇathī duḥkh – sukh – rog – daridratā ādi thavun sarvagnadeve jāṇyun
chhe, te e ja pramāṇe niyamathī thavānun chhe ane te je pramāṇe thavā yogya
176 ]
[ svāmikārttikeyānuprekṣhā